Ste že slišali kdaj zanj? Verjetno ne, saj je splošni javnosti skorajda neznan, čeprav ga njegovo
neverjetno odkritje uvršča v sam vrh genijev človeške zgodovine. Kaj je sploh bilo njegovo
življenjsko delo in zakaj ga ne pozna cel svet?
Jeste li čuli za njega? Vjerojatno niste, jer široj javnosti gotovo je nepoznat, premda ga njegovo nevjerojatno otkriće svrstava u sam vrh genija ljudske povijesti. Što je bilo njegovo životno djelo i zašto za njega ne zna cijeli svijet?
Veliki znanstvenik dr. Royal Raymond Rife rođen je 1888. godine. Nakon završetka studija na Sveučilištu “Johns Hopkins” u Baltimoreu, SAD, njegov je znanstveni rad usmjeren na razvoj nove tehnologije koja se danas primjenjuje u optici, elektronici, radiokemiji, biokemiji, balistici i zrakoplovstvu. Nije pretjerano reći da je i sam razvio tada potpuno novu znanost – bioelektričnu medicinu. Za svoja je otkrića dobio 14 prestižnih nagrada i priznanja, a Sveučilište u Heidelbergu dodijelilo mu je počasni doktorat za zasluge.
Rife je gotovo cijeli svoj život posvetio konstruiranju i proizvodnji medicinskih uređaja. Radio je za poduzeće Zeiss Optics, vladu SAD-a i neke pokrovitelje, među kojima je najpoznatiji milijunaš Henry Timkin. Rife je bio iznimno obrazovan čovjek i stručnjak u mnogim poljima. Njegova najveća otkrića i izumi uključuju ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor, mikromanipulator i virusni mikroskop. Bio je jedan od najbriljantnijih umova svojeg doba. Još 1920. prvi je u svijetu proizveo virusni mikroskop, koji je usavršio 1933. godine, i tako je nastao univerzalni mikroskop koji se sastoji od 6000 dijelova i s mogućnošću povećanja od 60.000 puta. Tim novijim mikroskopom mogao je promatrati žive (!) viruse, stoga se Raymond Rife smatra prvom osobom koja je vidjela živi virus, njegovu aktivnost i mutaciju. Naime, virus se brzo mijenja kako bi se prilagodio okružju, a dr. Rife je, među ostalim, proučavao i kako virus pod utjecajem kancerogenih tvari pretvara zdrave stanice u tumorske. I to u doba kad su neki znanstvenici još tvrdili da mikroorganizmi ne postoje.
Dr. Rife i njegov mikroskop
Rife je već u to doba otkrio virus raka i nazvao ga Cryptocides Primordeales (1948. godine Virginia Livingston u svojim publikacijama preimenovala ga je u Progenitor Cryptocides a da uopće nije spomenula dr. Rajfa niti se pozvala na njegovo istraživanje). Kako bi potvrdio svoje otkriće, dr. Rife je tim virusom zarazio 400 laboratorijskih štakora i svi su razvili rak. Nakon toga je svojom metodom izliječio svih 400. Vrlo je detaljno dokumentirao pokuse i postupke, a u njegovu znanstvenom radu nije nedostajalo snimki, fotografija, izvješća i zapisa o istraživanjima. Rifeov laboratorij često su posjećivali liječnici i studenti koji su željeli osobno vidjeti njegove pokuse i žive viruse. Podupirali su ga mnogi znanstvenici i liječnici, među kojima i tada najeminentniji i međunarodno priznati E. C. Rosenow, dr. Milbank Johnson, A. Kendall, dr. George Dock, A. Foord, R. Klein-Schmidt, R. T. Hamer, W. Morrison, G. Fischer, E. Kopps, K. Meyer, M. Zite i mnogi drugi. Dr. Rife nije se previše obazirao na rasprave koje su se vodile o njegovu otkriću jer ga slava i čast nisu zanimale, svu svoju pozornost radije je posvetio usavršavanju metode uništavanja virusa. Za to je primjenjivao istu metodu kao i za promatranje živih virusa, tzv. rezonanciju (točan postupak detaljno je opisan na internetu). Povećanjem intenziteta frekvencije, koja je rezonirala s prirodnom frekvencijom virusa, pojačao je oscilaciju virusa uzrokujući njegovo raspadanje, ostavljajući sva okolna tkiva nepromijenjenim, tj. bez nuspojava. (Na ovoj stranici možete pogledati video o tome kako raznese jednostanični organizam paramecij: http://www.rife4life.co.nz/). Tako je Rife uložio golemo vrijeme i trud u otkrivanje frekvencija koje uništavaju herpes, dječju paralizu, meningitis, tetanus, gripu i velik broj drugih opasnih mikroorganizama. Godine 1934. Sveučilište u južnoj Kaliforniji osnovalo je posebnu liječničku komisiju koja je potvrdila otkrića dr. Rifea. Iz bolnice u Pasadeni u Rifeov laboratorij dovedeno je 16 pacijenata s dijagnozom raka u zadnjem stadiju. Tim liječnika pratio je pacijente tijekom terapije, a nakon 90 dana trebali su ocijeniti njihovo zdravstveno stanje ako još budu živi. Nakon 90 dana terapije komisija je potvrdila da je 14 od 16 pacijenata zdravo. Dva su pacijenta nastavila s liječenjem, a nakon mjesec dana ni u njih nije bilo ni traga raku. Liječnička komisija potvrdila je da je Rifeova terapija bila 100 % uspješna.
U znak priznanja za genijalno otkriće dr. Rifea 44 najbolja liječnika iz SAD-a 20. studenoga 1931. priredila su svečani banket na imanju dr. Milbanka Johnsona. Ondje su liječnici Rifeovu terapiju proglasili “krajem svih bolesti”.
Međutim, do 1939. gotovo svi ti ugledni liječnici i znanstvenici zanijekali su da su ikada upoznali dr. Rifea. Što se dogodilo? Zašto takav “gubitak pamćenja”? Što zapravo znači ako netko otkrije lijek za sve bolesti?
Vijest o “kraju svih bolesti” stigla je do dr. Morrisa Fishbeina, koji je 1934. postao većinski vlasnik Američke liječničke udruge (AMA) i imao vrlo utjecajne veze u politici. Bilo je jasno da je Rifeova terapija učinkovita i vrlo jeftina, trebao joj je samo uređaj i malo električne energije. Fishbein je tako dr. Rifeu poslao svojeg odvjetnika s “ponudom koju nije moguće odbiti”. Ali dr. Rife glatko ju je odbio. Ubrzo nakon toga provaljeno je u Rifeov laboratorij u San Diegu i odnesene su sve bilješke, snimke i fotografije. Tko je to učinio, nije dokazano. Dr. Rife pokušao je nadomjestiti izgubljene podatke, ali ponovno mu je provaljeno u laboratorij i uništen je neprocjenjiv univerzalni mikroskop. Potom je podmetnut požar u laboratoriju Burnett u New Jerseyju, vrijednom nekoliko milijuna dolara, u kojem su liječnici pripremali postupke za potvrdu rezultata Rifeova otkrića prije nego što bi bili službeno objavljeni. Posljednji udarac bilo je nezakonita zapljena svega što je ostalo u laboratoriju dr. Rifea. Liječnici koji su stali u obranu dr. Rifea izgubili su dotacije i privilegije, a mnogo je novca uloženo u to da oni koji su poznavali njegovu terapiju brzo “zaborave” na nju. Tako je Arthur Kendall, direktor Northwestern School of Medicine, na svoj račun dobio četvrt milijuna dolara (za ono doba velike ekonomske krize to je bio golem iznos), odjednom se “povukao” i odselio u Meksiko. Ugledni stručnjak dr. George Dock “ušutkan” je izdašnom dotacijom i najvišim priznanjima u medicini. Jedinu tvrtku koja je proizvodila Rifeove uređaje Beam Rays Inc. tužio je inženjer zaposlen u njoj (poslije se pokazalo da ga je financirao vlasnik veće farmaceutske tvrtke), a tvrtka je unatoč dobivenoj tužbi bankrotirala zbog sudskih troškova. Predstavnici AMA-e obilazili su liječnike koji su upotrebljavali Rifeove uređaje i prijetili im da će ih izbrisati iz registra ako ne prestanu provoditi terapiju. Medicinski časopisi koje su uglavnom financirale farmaceutske tvrtke, a kontrolirala ih AMA nisu željeli objavljivati članke o Rifeovoj terapiji. Na kraju su dr. Rifea svi osim dr. Couchea i dr. Johnsona ostavili na cjedilu.
Dr. Rife shvatio je da njegovo životno djelo i otkrića – kojima je posvetio 50 godina svojeg života – ne samo da su ignorirani nego su trebali biti i pokopani s njim. U drugoj polovici svojeg života Rife je svjedočio razvoju od konjske zaprege do mlaznih aviona, vidio je kako učestalost raka u SAD-u naglo raste i koliko novca zarađuju na lijekovima za bolesti koje je dokazano izliječio. Na primjer, u određenom razdoblju podneseno je 176.500 zahtjeva za stavljanje lijekova u promet. Oni koji su pokazali “povoljne” rezultate u 0,6 % slučajeva bili su odobreni za prodaju. Ostatak života dr. Rife proživio je napušten od svih jer se nije mogao sam boriti protiv velike mašinerije. Utjehu je tražio u alkoholu i umro 1971. u 83. godini života.
Srećom, njegovo djelo nije umrlo s njim. Rifeovi učenici potajno su nastavili s istraživanjima na području biorezonantne medicine. Više liječnika i inženjera rekonstruiralo je njegove uređaje, a 1986. Barry Lynes objavio je knjigu “Lijek protiv raka koji je djelovao” (The Cancer Cure That Worked) i druge materijale o dr. Rifeu i njegovu iznimnom uspjehu.
Istraživanje dr. Rifea nastavili su drugi znanstvenici, među kojima i dr. Beck, dr. Lakhovski i Hulda R. Clark čija je knjiga “Terapija za sve bolesti” prevedena i na slovenski, a imamo je i u našoj knjižnici (s primjerima dijabetesa, visokog krvnog tlaka, napadaja epilepsije, sindroma kroničnog umora, migrene, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze itd.). Na popisu koji svake godine dopunjuju liječnici iz cijelog svijeta sada se nalazi više od 500 bolesti koje se mogu liječiti uz pomoć frekvencija (rezonancije).
